Dvorac grofa Jankovića se nalazi u samome središtu grada i zaštićeni je spomenik kulture Republike Hrvatske 1. kategorije,te je ujedno označen i kao najvrijednija barokna građevina u Bjelovarsko-Bilogorskoj županiji.Dvorac je sa svojim smještajem, veličanstvenim baroknim perivojem i zvjerinjakom postao mjesto oko kojeg se je razvijalo moderno naselje. Gradnja dvorca je završena 1777. godine i pripada grupi trokrilnih dvoraca 18. stoljeća "U" oblika. U dvorcu se nalazi 60-ak soba i prostorija, koncertna dvorana i salon.

   Glavnom južnom pročelju ritam daje sedamnaest, a bočnim fasadama osam otvora, smještenih u polja omeđena pilastrima. Središnji rizalit južnoga pročelja s pet prozorskih osi,iza kojega se na katu nalazi glavni salon dvorca, s trokutastim završetkom ulazi u krovište, a naknadno dobiva altanu na koju se izlazi iz glavnoga salona i odakle se pruža najljepši pogled na perivoj.Dvorac kupuje 1920. godine daruvarska općina i u njega smješta gimnaziju koja je tu ostala do nedavno.U podrumskim prostorijama dvorca grofa Antuna Jankovića koje su ukopane nekoliko metara u zemlju, osigurani su uvjeti za njegu i dozrijevanje visokokvalitetnih kapljica vina.Podrum se sastoji od prostora za čuvanje kvalitetnih vina Vinarije Daruvar s vinotekom smještenom među muzejskim eksponatima iz rimskog doba,arhive te reprezetativna kušaonica. Danas se u parku grofa Jankovića nalazi spomen-obilježje palim borcima NOB-a (južni dio parka) i spomen-obilježje poginulim braniteljima Daruvara u Domovinskom ratu (istočni dio parka).

   Dva tercijalna stabla Ginkgo Bilobe nalaze se ispred dvorca grofa Jankovića koji ga je i zasadio,ujedno je i najstarije u ovom dijelu Europe s opsegom debla od oko sedam metara.Ginkgo Biloba je višestruko zanimljiva biljna vrsta. Ne pokazuje botaničko-taksonomske srodnosti s drugim živućim biljnim vrstama,spada u razred Ginkgoate, porodicu Ginkgoaceae, čije su sve biljne vrste izumrle osim jedne: Ginkgo Biloba. Ginkgo potječe iz perioda između 250 i oko 60 miliona godina, kada su Ginkgoaceae predstavljale prve biljne vrste u obliku stabla, domovina preživjelih stabala je Kina.Najstarija stabla Ginkga u Europi su najviše 250 godina stara, jer je tada počelo upoznavanje i sadnja biljnih vrsta iz Istočne Azije. U Kini naprotiv postoje stabla stara 3000 i 4000 godina,a najveći je procvat imao u periodu Jura i Kreda i ostao je nepromjenjen...

   Smatra se “najvitalnijom” biljnom vrstom na svijetu: zadivljuje svojom rezistentnošću na otrove okoline. Ginkgo Biloba se počeo ispitivati 30-tih godina prošlog stoljeća. Počeci istrazivanja bili su kada se ispitivao čitav niz spojeva izoliranih iz biljnih vrsta tradicionalne kineske medicine,do danas je iz njega izolirano oko 50 vrsta spojeva.Preparati s ekstraktom Ginkgo folium danas spadaju među najčešće propisivane prirodne lijekove pri smetnjama u cerebralnoj cirkulaciji.

   Daruvarski perivoji postoje otkad postoji i grad. Dva su velika parka u gradu, a spojena su uličnim zelenilom, tako da Daruvar s pravom nosi pridjevak zelenog grada. Ulične drvorede i lječilišni (danas Julijev) park sadio je Antun Janković oko 1762. godine. Perivoj oko lječilišta podizan je zajedno s kupališnim zgradama. Prva su stabla posađena oko Antunove kupke, a neka od njih i danas stoje u parku – platana i paulovnija.

    Kako su se gradile nove kupališne zgrade, rastao je i park, naročito u vrijeme Antunovih nasljednika Izidora i Julija, te Sigmunda Löwyja. Uz perivoj je bio vezan društveni život kupališnih gostiju, ondje je svirala glazba u muzičkom paviljonu za šetače grabovima alejama. Bila je tamo čitaonica i kiosk kavana s terasom, kuglana i tenis igralište. perivoj je bio osvijetljen acetilenskom i električnom rasvjetom, a imao je i uređaje za zalijevanje.Ovaj park nastajao je u nekoliko faza i nema jasne koncepcije. Ipak, pripada klasicizmu u vrtnoj umjetnosti i kao takav je zaštićen. Istraživanja su pokazala da je to najstariji lječilišni park u Hrvatskoj, podignut 60 godina prije varaždinskog i čak 110 godina prije lipičkog.

Izvor: Mirjana Jakčin-Ivančić: Daruvar u slici i riječi

   Uz rubni dio naselja grada Daruvara , 1764. godine sagrađena je dvorska kapela na padini brežuljka na čijem se vrhu nalazio dvorac.Inicijator i investitor gradnje kapele Presvetog Trojstva bio je grof Antun Janković.Tadašnja kapela izgrađena je u stilu dinamičkog baroka i postaje župom 25. kolovoza 1821. godine.Od prvotnog izgleda do danas dogodile su se izmjene u vanjskom i unutrašnjem izgledu crkve. Oltar se nekada nalazio u sredini crkve što se zamijenilo s tri oltara. Nadograđen je veliki toranj i dva puta su mijenjana zvona.

   Crkva Presvetog Trojstva do danas je preživjela ratove i neprestanu izgradnju.Raznim donacijama uspjela se sačuvati u skoro izvornom izdanju.U vrijeme svoga nastanka bila je jedna od najznačajnijih ostvarenja baroka u području kontinentalne Hrvatske. Danas se crkva nalazi u središtu grada i predstavlja izvanredno arhitektonsko ostvarenje.Vjerujemo da će crkva uz pomnu pažnju vjernika zaživjeti još mnogo godina i u predstojećem vremenu krasiti naš grad.

   Današnja pravoslavna crkva stoji na mjestu nekad male crkvice. Nastala je 1756. godine koja je označena na zvoniku crkve. Obnavljana je nekoliko puta , kao i 1848. godine koja je upisana na zapadnom prozoru crkve. Posljednje renoviranje crkva je doživjela restauriranjem zvonika 2006. godine.

   S unutrašnje i vanjske strane građevine vidljivi su elementi baroknog stila koncentrirani na zapadnoj fasadi. U unutrašnjosti crkve nalazi se barokni ikonostas iz kraja 18 stoljeća. Pilastri koji oživljavaju zidnu površinu svojim dekorativnim kapitelima i bazama čine ju dinamičnom. Crkva se jako dobro uklopila u arhitektonski ambijent grada,a kao zaštićeni spomenik kulture vodi se još od 50-ih godina prošloga stoljeća.

   Građena je između 1880. i 1885. godine u vrijeme stilskih preporoda tako da ima (neo)renesansne i gotičke elemente. Još od turskog vremena slabo napućen posjed naseljavali su i doseljenici iz Mađarske (iz grada Kapošvara). Pošto je među njima bilo i dosta kalvina, osjećala se potreba za njenom vjerskom organizacijom. Tako je 1891. godine osnovana njihova prva župska zajednica. Na tornju su bila dva zvona koja su rastavljena u ratne svrhe 1917. godine. Župa,koju je uglavnom sačinjavala mađarska buržoazija, za vrijeme komunizma se polako počela osipati,da bi početkom 70-ih godina bila ukinuta.

   Zbog nedostatka vjernika Kalvinska crkva je počela propadati.Grad je ponudio Kalvinističku crkvu za nekretnine Adventističke crkve. Idejni projekt postoji za: praonicu rublja, pučku kuhinju ili igraonicu, posebnu prostoriju za mlade, društvenu višenamjensku prostoriju, parking od 26 mjesta, park s fontanom koji će imati sve dječje sprave za igru.Velika je prednost što je crkva u samom centru grada s prostorom od 3350 metara kvadratnih.

   Nalazi se 6 km sjeverozapadno od grada na valovitoj visoravni iznad ribnjaka. Izgrađen je 1904. godine,a poseban je po neuobičajenim arhitektonskim rješenjima,jer je naručiteljica izgradnje,gospođa plemenitog Tikerija Alajoša,rođena Falkenberg, Paula zahtijevala da ne smije odavati dojam ljetnikovca ili lovačkog doma,već gospodske kuće.

   Bogata arhitektura dvorca, unutrašnje prostorije, sklad vanjskih elemenata čine ovu građevinu bogatom i lijepom,čime se izvanredno uklopila u okolni ambijent. U stotinjak godina postojanja promijenio je više vlasnika i služio različitim potrebama.Od 1955. godine Marijin dvor "Dioš" ponovo je u vlasništvu salezijanaca i nije otvoren za javnost.Svake se godine u mjesecu svibnju na blagdan Marije Pomoćnice,velikog blagdana salezijanaca, obnavlja procesija koja okuplja veliki broj vjernika i znatiželjnika.

   U kanjonu rijeke Bijele, sedam kilometara uzvodno od Sirača, udaljen od Daruvara 12 km, nalazi se manastir Pakra. O njegovom postanku ima više tumačenja i legendi. Iz nekih zapisa vidi se da je postojao već početkom 16. stoljeća kada su kaluđeri iz Pakra-manastira uzeli pod svoju upravu bivšu pavlinsku crkvu Svete Ane u Maslenjači. Drugi izvori o postanku manastira skloni su narodnoj predaji koja kaže da je manastir osnovao neki hajduk koji se pokajao, zakaluđerio i predao isposničkom životu.

   Današnja manastirska crkva građena je 1765. godine, nakon dolaska Arsenija Crnojevića. Uz crkvu su sagrađeni kaluđerski konaci, kancelarije igumana s gostinskim prostorijama te potrebne gospodarske zgrade, a u neposrednoj blizini manastira, na groblju izgrađena je kapelica gdje su pokopani igumani. Riznica manastira Pakre bila je nekada izuzetno bogata, posebno su vrijedne dragocjenosti među kojima je i plaštanica iz 1567. godine, zatim zbirka duborezbarenih križeva filigranski okovanih, gdje spada i križ patrijarha Arsenija Crnojevića. Posebnu cjelinu činila je zbirka rukopisnih knjiga donesenih iz manastira Ravne Reke. Pakra-manastir u svojoj riznici ima i veoma vrijedan ikonostas. Danas je ovaj manastir prazan i gotovo zapušten.

   U vrijeme župnikovanja Stjepana Tadića u Daruvaru sagrađena je kapelica sv. Šimuna. Kapelicu su 1872. godine dali vlastitim sredstvima graditi kovački majstor Šimun Balenović i žena mu Alojzija, rođena Ferling.