Rođen je u Maloj Maslenjači, a kao dječak doseljava u Daruvar. Nakon gimnazije završava domobransku akademiju, što mu je kao i ratna trauma na Bleiburgu, značajno otežalo život u poratnom Daruvaru. Naime, bio je bez posla sve do osnivanja Privrednog obrtnog poduzeća, a posao ekonomista za radnog je vijeka obavljao još u Trikotaži Vesna i Tvornici pumpi i armatura MPD. U Fotoklubu aktivan je od 1951. godine, a kao dugogodišnji tajnik Kluba dao je značajan doprinos u organizacijskom radu. Dobio je niz priznanja, a za izniman organizacijski rad 1979. godine dodjeljuje mu FIAP, međunarodna organizacija za fotografsku umjetnost počasno zvanje ES FIAP.

    Izlagao je relativno malo, na osamdesetak izložaba, osvojivši pritom dvadesetak nagrada, no i to je bilo dovoljna da njegov rad prepozna fotografska struka, pa i da zasluži uvrštavanje u veliki projekt objavljivanja pojedinih autora – fotografa iz Zbirke hrvatske fotografije Fotokluba Zagreb. Daruvarčani ga najviše pamte po izložbi Nepoznati Daruvar iz 1985. godine. Imenom Drage Biželja nazvana je jedna ulica u Donjem Daruvaru.

   Josip Matušek rođen je u Končanici, ali je veći dio djetinjstva proveo u Mašiću kod Nove Gradiške. Nižu gimnaziju završio je u Novoj Gradiški a učiteljsku školu u Osijeku. Godine 1940. nastupio je na svoje prvo radno učiteljsko mjesto u Boku kod Siska. Rat je zaustavio njegovo učiteljevanje, ali mu se ponovo vratio 1944. godine kada je kao partizanski učitelj postavljen za učitelja u Peckoj kod Podravske Slatine.Nešto kasnije bio je premješten na učiteljsko mjesto u Končanicu. Poslije rata nastavio je studij na višoj pedagoškoj školi i završio studij hrvatskog jezika. Radio je još kao učitelj u Gornjem Daruvaru i Daruvarskom Brestovcu. Od 1948. godine počeo je raditi na višim razredima češke osnovne škole, a od 1954. godine i na daruvarskoj gimnazije. U to vrijeme je završio izvanredni studij na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na katedri hrvatskog jezika.

    Nakon otvaranja Pedagoške akademije u Pakracu 1961. godine imenovan je za voditelja katedre hrvatskog i češkog jezika. Nakon gašenja Pedagoške akademije u Pakracu postao je glavni urednik Jednote, gdje je ostao do umirovljenja.Josip Matušek je tijekom cijelog razdoblja života u Daruvaru bio uključen u kulturni i javni život ovdašnje sredine. Spada u najplodnije pisce Daruvara iza kojeg je ostalo na tisuće stručnih i novinarskih priloga, autor je ili koautor više znanstvenih knjiga. Bavio se i istraživačkim radom, posebno ga je zanimala prošlost pripadnika češke nacionalnosti. Pisao je i pjesme, bavio se i knjižničarskim radom. Za svoj rad dobio je brojna domaća i strana priznanja.

   Milan Pavić rodio se 1914. u Daruvaru, u obrtničkoj obitelji, od majke Julijane Filipović i oca Nikole Pavića. Nakon završetka osnovne škole u Daruvaru, Milan Pavić bio je tri godine trgovački naučnik, a 1929. dobio je mjesto pisara u Kotarskoj oblasti. U razdoblju od 1930. do 1942. radio je kao službenik gradske općine u Daruvaru. Istovremeno je privatno učio i polagao gimnazijske ispite. Njegovo poznanstvo sa zagrebačkim novinarom Franjom Fuisom dovelo je do toga da je 1935. postao dopisnikom zagrebačkih "Novosti".1937. Milan Pavić je u Daruvaru osnovao Foto-klub,a do svog prvog fotoaparata došao je skupljajući preplatu za časopis Panoramu.Nakon što je dva puta bio uhićen zbog suradnje s partizanima, Milan Pavić prešao je u Zagreb 1942. i tamo nastavlja ilegalni rad.U razdoblju od kolovoza 1942. do 8. svibnja 1945. radio je kao fotoreporter kod Glavnog ravnateljstva za promidžbu u Zagrebu i pred kraj rata snima dramatične scene raspada NDH. Od 9. svibnja 1945. do 30. rujna 1948. bio je zaposlen kao foto-reporter u Odjeljenju za štampu (kasnije Uredu za informacije ) pri Predsjedništvu vlade NR Hrvatske. Ujedno je od 1945. do 1958. bio reporter u Foto-službi Hrvatske (kasnije Agenciji za foto-dokumentaciju u Zagrebu).Jedno vrijeme radio je i kao specijalni fotoreporter Vjesnika. Godine 1958. napušta je Agenciju za foto-dokumentaciju i prelazi u slobodnu profesiju.

Poslije ranih radova romantične orijentacije ("Hodžini zapisi", 1937., "Vizija", 1938.), snima izgradnju zemlje nakon 2. svjetskog rata. ("Omladina gradi", 1951.). Tijekom 1950. napravio je 5000 snimaka o obnovi Makedonije i Crne Gore. Iste je godine postavio svoju prvu samostalnu izložbu fotografija. U pejzažima naglašava lirsko ozračje ("Proljeće", 1948., "Pastorala", 1950.) ili otkriva apstraktne oblike u strukturi materije ("Žedna zemlja", 1953.)Milan Pavić je bio jedan od naših najuspješnijih izlagača i sudjelovao je na više od 500 izložbi u zemlji i inozemstvu, gdje osvaja 90-ak nagrada, od čega 40 u inozemstvu.Autor je 20-ak foto-monografija.. Američki "P. S. A. Journal" svrstao ga je 1953. među osamdeset najboljih svjetskih foto-umjetnika. Međunarodna asocijacija fotografske umjetnosti (FIAP) dodjeljuje mu godine 1954. počasno zvanje Hon EFIAP, a Fotosavez Jugoslavije dodjeljuje mu godine 1958. zvanje majstora fotografije. Bio je i član Austrijskog saveza fotografa umjetnika od godine 1960. Nakon 1960. eksperimentira s oblicima u prostoru. Svojim fotoaparatom zabilježio je brojne trenutke iz naše povijesti i gotovo da nema značajnije ličnosti i događaja koji je prošao kraj njega, a da ga Milan Pavić nije snimio. Umro je u Zagrebu 1986. godine.

    Viktor Kluge je rođen 1911. godine.Obiteljsku foto radionicu u Julijevu parku, na mjestu gdje je danas praonica rublja Daruvarskih toplica, nakon smrti Viktorova oca, vodio je njegov stariji brat, ali je i on umro u ranoj mladosti, pa je Viktor silom prilika, preuzeo posao osiguravajući tako egzistenciju obitelji.

    I danas se u gradu može naći fotografija i razglednica sa znakom Foto Kluge, a u radnji su se izrađivale razglednice s motivima grada. Viktor Kluge bio je i slikar, pa je 1937. godine priredio i prvu poznatu daruvarsku izložbu umjetničkih slika.Bio je poznat po društvenosti i kao ljubimac žena, a jedno dobro pamte se i njegove partije karata s daruvarskim obrtnicima. Viktor Kluge odveden je u siječnju 1945. godine iz obiteljskog doma i više se nikada nije vratio.

   U Daruvaru rodio se za Daruvarčane nepoznat, ali za povijest velika ličnost čije se ime pročulo u cijelom svijetu. Bio je to David Frankfurter, rođen 1909. godine, sin tadašnjeg daruvarskog rabina. Nešto kasnije, 1929. godine, David je završio gimnaziju u Vinkovcima, zatim otišao u Njemačku, zemlju svojih predaka, na studij stomatologije.Nakon dolaska Hitlera na vlast 1933. godine, nastavio je studij u Švicarskoj. I tu se u to vrijeme već počeo razvijati nacistički pokret kojeg je predvodio Vilhelm Gustloff. David Frankufert, koji je studirao u Bernu, otišao je je u Davos i tu je 1936. godine ušao u kuću ovog švicarskog nacista i pištoljem ga ubio. Nakon tog atentata Frankfurter se predao švicarskim vlastima. Bio je to jedan od prvih hitaca protiv nacizma, ali tada nije došlo do odmazde nad Židovima samo zbog toga što se Hitler bojao da bi zbog nje moglo doći do bojkota Olimpijskih igara.

    David Frankfurter bio je osuđen od švicarskog suda na 18 godina zatvora, a pušten pred kraj rata 1944. godine. Nakon toga otišao je ilegalno u Palestinu. Nakon stvaranja Izraela zaposlio se u Ministarstvu obrane, postao je časnikom izraelske vojske i tu radio sve do svoje smrti 1982. godine.O događaju Švicarskoj napisano je više knjiga, a osobno je Frankfurter napisao svoju autobiografiju „ Osveta“. U Švicarskoj je o njemu snimljen i film.Nakon Drugog svjetskog rata Frankfurter je bio izabran za počasnog građanina Švicarske, a u Izraelu je slavljen kao heroj. Nakon njegove smrti mnoge ulice i parkovi u Izraelu nose njegovo ime.

   Zagrebački pomoćni biskup msgr. dr. Josip Salač rođen je u Daruvaru 22. siječnja 1908. godine, a umro je u Zagrebu 19. prosinca 1975. Prvi je jedini Daruvarčanin i pripadnik češke manjine koji je obnašao tako visku dužnost u Katoličkoj crkvi.Bio je svećenik Zagrebačke nadbiskupije i većinu života posvetio je odgoju i obrazovanju budućih svećenika. Obnašao je službu vicerektora, duhovnika i rektora u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu, te je bio profesor na katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu.

   Za pomoćnog biskupa izabran je 1970. godine i tu je dužnost obavljao do smrti. Sahranjen je u Zagrebu, ali su kasnije njegovi ostaci preneseni na daruvarsko groblje.Požeški biskup dr. Antun Škvorčevoć je u povodu stote godišnjice smrti biskupa Salača 2008. godinu proglasio Salačevom godinom, a tim povodom je postavljena spomen ploča na kuću u Gupčevoj ulici 50 u kojoj je živjela obitelj Salač. Također u sklopu ove vrijedne obljetnice objavljena je knjiga Biskup Josip Salač daruvarskog povjesničara dr. Vjenceslava Herouta i zagrebačkog novinara Marijana Lipovca.

   Rođen je u Češkoj, u okolici grada Nachoda, a s roditeljima je na područje Hrvatske doselio prije Prvog svjetskog rata, prvo u Delnice, a 1921. godine u Daruvar. Bio je činovnik, a poslije i direktor daruvarske filijale Čehoslovačke banke, a dugi niz godina bio je predsjednik češke besede. Najzdušnije je radio i najveći doprinos dao u kazalištu, glazbi i pjevanju. Za njegova vodstva kazališna je sekcija ostvarila zapažene rezultate, a bio je jedan od inicijatora održavanja Žetvenih svečanosti – Dožinky.

    Imao je rijetku vrlinu – umijeće animiranja ljudi, posebno mladeži za rad u besedi, a posebno u kazališnoj sekciji. Veoma aktivno uključio se u akciju gradnje češke škole, a kasnije i češkog narodnog doma. Nakon Drugog svjetskog rata aktivno se uključio u rad češke besede, a posebno se posvetio radu s mladeži.Imenom Josefa Knytla nazvana je jedna ulica u centru Daruvara.

   Franta Burian rodio se kod Petrovca kod Kutne Hory u Češkoj. Kada mu je bilo 12 godina došao je svome stricu u Požegu gdje je završio četiri razreda niže gimnazije. Višu gimnaziju završio je u Zagrebu. Počeo je studirati teologiju, ali je studij prekinuo i završio studij hrvatskog i latinskog jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.Godine 1917. počeo je predavati na gospićkoj gimnaziji, ali 1921. je premješten na gimnaziju u Daruvaru. U novoj sredini Burian se uključio u kulturni rad tadašnje Češke besede, a nešto kasnije pokrenuo izlaženje češkog dječjeg časopisa Dětsky koutek ( Dječji kutić ). Bio je jedno vrijeme i ravnatelj na daruvarskoj nižoj gimnaziji, a u dva navrata bio je premještan na rad u gimnaziju u Virovitici.

    Nakon drugog svjetskog rata definitivno se vraća u Daruvaru. Jedno vrijeme bio je ravnatelj češke osnovne škole u Daruvaru, a bio je i jedan od predavača na daruvarskoj gimnazije nakon njenog otvaranja 1954. godine.Franta Burian ostao je upamćen kao vrstan dječji pjesnik, iako je pisao u novinama i časopisima i pripovijetke, jezične prikaze, kritike i feljtone.Napisao je i jednu češku čitanku za učenike nižih razreda. Umro je i pokopan u Daruvaru 1958. godine.Imenom Frante Buriana nazvana je jedna ulica na Slaviku u Daruvaru.

   Daruvarski župnik Mijo Ettinger bio je čovjek koji je za vrijeme drugoga svjetskog rata pomagao u spašavanju daruvarskih Židova i njihove djece,a posebno one iz mješovitih brakova,te je uspio spriječiti rušenje pravoslavne crkve i židovske sinagoge.

    Mijo Ettinger nije bio čovjek podoban za režime u kojima je živio,bio je pošten i zalagao se za istinu i za dobrobit ljudi,za svoju župu i župljane. Godina se odupirao opstrukciji crkve po režimu koji je bio na vlasti nakon drugoga svjetskog rata.

   Rodio se u Pakracu 1820., a umro u Beču te sahranjen u tirolskom Achenkirchu 1904. Poslijednji iz svoje loze, najzaslužniji je za izgled današnjeg Daruvara i okolice. Diplomirao je pravo u Požunu. U ruke prima svoju veliku baštinu s priličnim obavezama i dugovima. Zbog toga je nastojao eksploatacijom šume popraviti loše stanje na svojim imanjima. Tako se koloniziraju opustjeli šumski krajevi pa za njegova doba nastaju mnoga nova sela, a stara se proširuju. Tada dolazi najviše Čeha, Hrvata i Srba te Mađara i Nijemaca, na nenaseljene krajeve vlastelinstva. Svaki kolonist dobio je onoliko zemlje koliko je sa svojom obitelji iskrčio. Osniva novo naselje Gjulaves, današnji Đulovac, koje nosi njegovo ime.

   1861. postaje veliki župan u Požegi. Dobio je grofovstvo, koje je nekoć bilo dano njegovom prastricu Antunu, te novi grb. Potpomagao je mnoge kulturne i prosvjetne institucije i tako ostao zapamćen kao dobročinitelj. Odumiranje feudalizma i, činjenica da nema muškog nasljednika, utječu na njegovu odluku da rasproda svoje posjede. Daruvar sa Siračom prodaje porodici Tukory. Julije umire 1904., a s njim i grofovska porodica Jankovića daruvarskih. Spomen na njega sačuvao se u imenovanju mnogih mjesta daruvarskog kraja.

   Rodio se u Stražemanu 1789., a umro u Čepinu 1857. i sahranjen u obiteljskoj grobnici u Stražemanu. Sin je Ivana Jankovića. Naslijedio je od svog oca dvor u Stražemanu kod Požege te postao najbogatijim vlastelinom požeške županije.

   Već 1814. u požunskim novinama poziva majstore da se nasele u Daruvar i okolicu; poslije čega dolazi do doseljavanja Čeha, Nijemaca i Mađara. 1837. Od Ferdinanda 1. dobiva povelju koja Daruvaru daje status trgovačkog grada. Za njegova gazdovanja gradi se i vlastelinska pivovara 1840. Još za njegova života upravu nad posjedima preuzima njegov sin Julije.

   Rodio se 1729. u Pečuhu, a umro je 1789. i sahranjen u Čepregu. Osnivač današnjeg Daruvara. Između 1750. i 1760. dolazi u posjed Daruvara, tadašnjeg Podborja, zajedno sa Siračom i Pakracom, dok mu je glavno imanje Čepreg u Ugarskoj.

   Ovim golemim posjedom stekao je pravo na tri glasa u Ugarskom saboru. Bio je politički veoma aktivan, a neko vrijeme bio je veliki župan požeške županije. 1765. dobiva pridjev svome prezimenu „de Daruvar“- daruvarski, a Podborje mijenja svoj naziv u Daruvar, jer su Jankovići imali u svom obiteljskom grbu ždrala. U Daruvaru od 1771.-1777. Antun gradi dvorac sa 60 prostorija i velikim perivojem. U njegovo vrijeme gradi se i Antunova kupka te današnja katolička crkva. Nije imao muških potomaka te ga nakon smrti nasljeđuje brat Ivan.